Siguran sam da je svatko svjestan izraza “kinesko šaputanje” ili kako se kaže na hrvatskom “Igra pokvarenog telefona”. Jednostavno se okupi grupa ljudi, započne s osobom na kraju reda koja ispriča kratku priču, zatraži se da šapne sljedećoj osobi u nizu u uho, i tako dalje sve dok ne dođete do prve osobe u nizu. Ono s čime završite je nešto potpuno drugačije u kontekstu od onog s čime je prvotno bila povjerena prva osoba.
Čini se da hrvatska povijest, odnosno događaji vezani uz nju, nisu imuni na ovu vrstu revizionizma. U posljednjih nekoliko tjedana ponovno smo bili svjedoci njezinih učinaka u nekim javnim komentarima u vezi s događajima tijekom Drugog svjetskog rata, a posebno u vezi s našim omiljenim gerilcima genocida – Četnicima predvođenima Popom Đujićem.
Igor Vukić se pojavio u emisiji “Bujica” te iznio mišljenje o navodnoj suradnji, prije svega, Četnika predvođenih Đujićem i tadašnje hrvatske vlade. Problem s Vukićevim mišljenjem je što se temelji na njegovom znanju o događajima, no bazen znanja je beskrajan te kada netko iznosi mišljenje, to je samo subjektivno mišljenje.
Opasnost ovdje leži u činjenici da ako netko nije otkrio sve činjenice, njegovo mišljenje može biti ozbiljno narušeno, a njegovo mišljenje može postati činjenično u nekim umovima i prema tome se širiti kao činjenica. Kao Hrvati, morali smo podnositi takve primjere proteklih 100 godina, a s razvojem tehnologije, stara drvena govornica koja se nekada koristila kao pozornica za dosezanje masa, transformirala se u društvene medijske platforme koje mogu doseći mnogo veću publiku koja zauzvrat prihvaća sve objavljeno ili emitirano kao činjenično. Kao rezultat, ovo postaje daleko opasnije vrijeme u kojem živimo.
Vukić je predstavio incident koji se dogodio kasno u ratu, u kojem su četničke snage pod zapovjedništvom Đujića dobile slobodan prolaz kroz hrvatski teritorij kako bi prešle granice tadašnje NDH i dalje prema sigurnosti svojih njemačkih gospodara. Ukratko, prikazao je sliku da je vlada NDH-a to organizirala za njih u nekoj vrsti suradničkog gesta između navodno savezničkih boraca koji su se oboje borili protiv napredovanja Titovih komunističkih snaga.
Potom je dao neko opravdanje za ovaj navodni odnos s povijesnim spominjanjem pokušaja nagovaranja Đujića u Zagrebu tijekom vrhunca sukoba u regiji, radi razgovora s vodstvom NDH-a, navodno kako bi se razvilo savezništvo. Đujić, kako je rekao, odbio je, ali istovremeno, prema njegovom mišljenju, oko ovog istog vremena, neprijateljstva su se smirila između dviju snaga i kako je Vukić naznačio, nakon toga je došlo do stvarne suradnje u akcijama protiv partizana.
Rekao je da su četničke snage počinile ratne zločine, ali ne nužno Đujić i njegova četa četnika, te da su također NDH snage počinile zločine u odmazdi. Njegovo mišljenje bilo je da su se stvari drugačije odvijale, možda bismo vidjeli Đujića kao vođu buduće hrvatske pravoslavne crkve.
“Sljedeća poveznica odvest će vas do spornog dijela epizode Bujice, rasprava o Đujiću i njegovim četnicima započinje oko 23. minute i traje nadalje.”
Osobno poznajem Igora, bio je gost u mom domu, a u posljednjih nekoliko godina odradio je niz poslova koji su otkrili mnogo propagande oko tema poput Jasenovca kao fantazije. Zbog toga moramo mu biti zahvalni i priznati njegov doprinos bez ikakvog pitanja. Međutim, ovom prilikom je uzeo povijesnu činjenicu, samo površno je istražio priču i onda ju pomiješao s drugim okolnostima koje je doživio kako bi joj dao razinu opravdanja i temelja.
Ono što je predstavio na Bujici nije samo izvan konteksta, već je opasno. Njegovo mišljenje stvorilo je točku opravdanja koju će revizionisti poput Goldsteina iskoristiti da dalje napadaju ne samo NDH i četnike tog doba, već i suvremene Hrvate.
Dakle, što je prava priča o sigurnom prolazu Đujića i njegovih četnika preko hrvatskog teritorija na putu prema Njemačkoj? Postoje oni od nas koji tiho pretražuju dostupne arhivske zapise, i dok možda mislimo da je saveznički interes za ono što se događalo unutar granica NDH tijekom Drugog svjetskog rata bio neznačajan, ako uopće postojao, istina stvar je da postoje doslovno tisuće stranica deklasificiranih obavještajnih dokumenata iz Drugog svjetskog rata koji su još uvijek dostupni, a koji prikazuju potpuno drugačiju sliku.
Jedan dokument koji sam osobno pronašao u svojim putovanjima govori o prolazu četnika i okolnostima koje su ga okruživale. Događaj se dogodio, ali ne onako kako ga je Vukić prikazao.
U deklasificiranom ratnom dokumentu OSS-a objavljenom od strane CIA-e, saveznički presret komunikacija Nijemaca u to vrijeme raspravlja o događaju i kako je došlo do toga. OSS, ili “Ured za strateške usluge” kako se kasnije nazvao CIA, izvještava u kratkom izvještaju tadašnjem predsjedniku Franklinu Delanu Rooseveltu (dokument je veličine oko 100 stranica) u prosincu 1944. da je njemački savjetnik u Veleposlanstvu, Von Schubert, izdao direktivu Poglavniku da dopusti siguran prolaz Đujiću i njegovim četnicima.
Ovaj dokument CIA-e označen kao “STROGO POVJERLJIVO” odnosi se na datoteke koje sadrže obavještajne podatke prikupljene od strane izvornog odjela CIA-e tijekom Drugog svjetskog rata u okviru “OSS-a”, koji je prikupljao dokaze o nacističkim ratnim zločinima. Očito je da su aranžmani koje su Nijemci napravili u ime Dujica i njegovih četnika predstavljali suradničke odnose između njih dvojice. Dokument je deklasificiran i označen riječima “Deklasificirano i objavljeno od strane Centralne obavještajne agencije (CIA) na temelju izuzetka metoda 3B2B za otkrivanje nacističkih ratnih zločina, u razdoblju od 2003. do 2006. godine.”
Na temelju prethodnog dokumenta, sljedeće izvješće izvješćuje o sljedećem:
“Tijekom Četvrte sedmice u prosincu 1944. godine, Von Schubert, njemački veleposlanik u Zagrebu, navodno je izjavio da je završio svoju misiju s Poglavnikom*. Ovaj potonji je spremno pristao na sve mjere koje jamče siguran prolaz Popu: Đujiću i njegovim Četnicima.
Dana 22. prosinca Von Schubert je obaviješten o direktivi koju je izdao Poglavnik, kojom su sve jedinice Hrvatske vojske i Ustaša naređene da jamče siguran prolaz Popu: Đujiću sa 6.000 Četnika u skladu s dogovorom između njemačke i hrvatske vlade, te upozorene da bi svatko tko ne posluša ove naredbe bio suđen pred vojnim sudom.
Također su napravljeni planovi da hrvatska postrojba prati Popa Đujića kako bi se jamčila njegova sigurnost. Također se raspravljalo o svim detaljima koji se tiču rute koju su Četnici namjeravali uzeti (preko Slovenije) između njemačkih i hrvatskih vojnih vlasti.”
*Hrvatski Führer, dr. Ante Pavelić.
Ono što ovaj izvještaj ističe je sljedeće:
- “On (Von Schubert) je završio svoju misiju s Poglavnikom”
Von Schubert je bio zadužen za predaju niza direktiva izravno dr. Anti Paveliću, a ne članovima njegova generalnog stožera, što kvantificira važnost u vezi s sigurnim prolaskom Đujića i njegovih Četnika. Ovaj drugi (Poglavnik) je spremno pristao na sve mjere koje garantiraju siguran prolaz Popu Đujiću i njegovim Četnicima. – Mjere dostavljene Poglavniku bile su specifične, a detalji tih mjera spomenuti su u kasnijim dijelovima izvještaja koji su sljedeći:
- “Sve jedinice Hrvatske vojske i Ustaša naređene su da garantiraju siguran prolaz Popu Đujiću s 6.000 Četnika”
Zašto su Nijemci poslali svog savjetnika da izravno i specifično razgovara s Poglavnikom, a ne putem svojih vojnih zapovjednika s Poglavnikovim generalnim osobljem? Je li važnost ove direktive bila tolika da je zahtijevala da se njemački Führerov ataše izravno obrati čelniku NDH čija bi zapovijed nakon toga prema njegovim snagama bila nedvojbeno obvezujuća?
- “Tko god bude kršio ove zapovijedi bit će sudski kažnjen.”
Očito je to bio dio direktive koju je izdao Von Schubert, a naknadno je ojačao Poglavnik u zapovijedima koje je izdao, sudski postupak u njemačkoj vojsci nije značio gubitak čina i zatvaranje, već jednostavno znači smaknuće strijeljanjem ili vješanjem prema njihovom vojnom kodeksu.
- “Hrvatska jedinica da prati Popa Đujića kako bi jamčila njegovu sigurnost.”
Ako su Đujić i njegovi 6.000 Četnika zaista bili prethodni saveznici ili suradnički partneri NDH-, zašto bi im sigurnost trebala biti zajamčena?
- “Sve pojedinosti koje se tiču rute koju su Četnici namjeravali preći (preko) Slovenije raspravljale su njemačke i hrvatske vojne vlasti.”
Nijemci su se bavili organizacijom rute koju će Djujić i njegovi Četnici proći, kao što su to učinili i kod drugih stvari, vrlo pomno i detaljno. Važnost prolaska Četnika tada se nameće Nijemcima koji su se povlačili i sami se suočavali s logističkim poteškoćama u svom povlačenju, a činjenica da su imali vremena paziti na svoje Chetničke saveznike postavlja pitanja zašto.
Možda bi australski RSL, koji je ponovno dopustio Ravnoj Gori i Dujićevim Dinarskim četničkim divizijama da marširaju zajedno s australskim snagama u jučerašnjim komemoracijama ANZAC-a, trebao dugo i pažljivo razmisliti o ovoj činjenici povijesti koja jasno definira odnose između Četnika i Nijemaca.
Desetljećima smo trpjeli uvredu gledajući četnike kako marširaju zajedno s drugim australskim ratnim veteranima na naš dan sjećanja, (ANZAC DAY) znajući vrlo dobro da su im pravi gospodari tijekom Drugog svjetskog rata bili Talijani, a zatim njemačka SS divizija. 2023. nije bila iznimka.
Ovi podaci razlikuju se od onih na koje je Igor aludirao, a tu leži problem. Koliko god mnogi Hrvati postali rastuženi Igorovim saznanjima i vjerovali da je NDH bila u suradnji s srpskim terorističkim guerilama koje su počinile genocid nad Hrvatima, katolicima, muslimanima i pravoslavcima, mnogima je postalo samo usputna činjenica koja to zapravo nije bila.
Sada stavimo ovo u daljnji kontekst.
3. ožujka 2023. godine, u Zagrebu su srpski povjesničari Bojan Dimitrijević i Nemanja Dević iz Beogradskog instituta za suvremenu povijest, autori knjige “Bosanska Golgota”, održali predavanje u Hrvatskom institutu za povijest u Zagrebu pod nazivom “Bosanska Golgota Četnika 1945. godine.”
Gledali su na Četnike u njihovu povlačenju kroz Bosnu krajem Drugog svjetskog rata dok su komunistički partizani oslobađali Jugoslaviju od okupacije nacističke Njemačke i njenih lokalnih saveznika te govorili o patnji koju su pretrpjeli četnički vojnici pod vodstvom Dragoljuba “Draže” Mihailovića, ne naglašavajući zločine koje su počinili.
Takozvani hrvatski povjesničar Ivo Goldstein istaknuo je da desničarski povjesničari u Srbiji i Hrvatskoj zajednički djeluju zbog svoje zajedničke odbojnosti prema partizanima. Navodeći da “Hrvatski institut za povijest godinama je poznat po svojim revizionističkim ispadima, a naposljetku je, zajedno sa svojim kolegama u Srbiji, došao do kraja kruga. Pronašli su zajednički interes, a to je otkrivanje partizana kao kriminalne organizacije i prikazivanje njih kao krivaca za rat”, rekao je Goldstein za BIRN.
Dalje je istaknuo da postoje ljudi u Hrvatskom institutu za povijest koji također minimiziraju zločine počinjene u logoru Jasenovac tijekom Drugog svjetskog rata, koji je vodila ustaška pokret tijekom vladavine NDH, koja je bila saveznik nacističke Njemačke.
“Govoriti o ‘Četničkoj Golgoti’ 1945. godine ne može se čak ni nazvati smiješnim”, rekao je Goldstein. “Četnici su bili kriminalna organizacija koja je počinila masovne zločine u Fojnici u Bosni tijekom posljednjih mjeseci rata, i sada ih proglašavati žrtvama partizana, koji su bili oslobodilačka snaga, potpuno je obrnuti stvari”, dodao je.
Dakle, uzimajući ovaj incident u obzir, imamo antihrvatskog i revizionističkog Ivu Goldsteina koji proglašava ujedinjeni ustanak navodnih desničarskih frakcija Hrvatske i Srbije, ističući da su obje nacionalističke frakcije bile kriminalne i nazivajući to kiselim grožđem protiv svojih fantazija partizanskih osloboditelja tog doba. Uz to, uz Igora Vukića, opravdavamo pro-partizanski stav još više.
Vrijeme je da se zauvijek pozovemo na odgovornost sve strane u ovom kaosu argumenata i zaustavimo lanac četničkog šaputanja koji nas svake godine sve više vraća natrag prije nego što bude prekasno.
The biggest problem u Hrvatskoj je sto ima vise sugoslovena petokolonasa komunjara it’d koji mrze sve sto je Hrvatsko I svakog Hrvata da ne nabrajam sve al Evo neki Goldestain Klasic Dzeluzovic Puhovski Stankovic Stanimirovic I jos tisuce tisuce drugi dokle God Hrvati inaju takve u Hrvatskoj al nista ne cine da oni vise be blate Hrvatsku I Hrvate nikad nikad necemo biti Ono sto zelimo ZDS ZAP